Vidiauto

Dočekali smo i to. Automobil koji košta kao dvije bolje plaće, odnosno 12.500 kuna. Pa toliko košta bolji LCD televizor, uskliknut ćete, no indijski Tata Motors zaista nije lagao – model Nano stoji 100.000 indijskijh rupija ili 1 lakh, kako oni to kažu.

Teško je povjerovati da automobil može biti toliko jeftin. Čuli smo nebrojene komentare kako je to tek obična šala, kako nema nikakve osnove za tu cijenu, kako bi samo gume, naplaci, stakla, i plastike napravili tu cijenu, a gdje je tek sve ostalo. Ipak, prezentacija na auto salonu u New Delhiju, 10. siječnja, pokazala je kako je zaista riječ o automobilu. Doduše malom, ali naizgled potpuno normalnom automobilu. No je li Nano zaista normalan automobil?

Malen, ali s četiri vrata

Dakle, Nano izgleda kao mikroautomobili koji se mogu vidjeti po Francuskoj i sličnim državama. Dužine je tri metra, što je 30 centimetara više od Smarta ali za razliku od «skupog» Smarta može prevesti četiri ili čak pet putnika, ako se pošteno natiskaju. Dizajn samog Nana je ovdje potpuno u drugom planu no nikako se ne može nazvati ružnim. Nadalje, Nano ima četiri kotača, volan, motor i kabinu – dakle, automobil je. No, to je praktički sve za tu cijenu. Zaboravite na radio, servo pojačivač upravljača, prozore na struju, centralno zaključavanje ili klimu. Nano je takozvani povratak u, recimo, šezdeste. No, ipak, jeftiniji je i od tadašnjih automobila. I to znatno.

Ratan Tata - vizionar

Predsjednik Tata Motorsa, Ratan Tata, je još 2003. spomenuo kako želi napraviti super jeftini automobil kojim će svoju domovinu preobratiti iz društva biciklista i mopedista u društvo automobilista. Jer u Indiji na čak 1.1 milijardu ljudi ima 7 milijuna automobila i nevjerojatnih 65 milijuna motocikala. I tada je Ratan govorio o cijeni od jednog lakha no nitko ga, razumljivo, nije ozbiljno shvaćao. Prošlo je četiri godine, kako sam kaže, mukotrpnog ali iznimno inteligentnog razvoja i automobil je spreman za proizvodnju. Skeptici su zašutili. Ratan je prvo mislio kako razvoj treba bazirati na skuteru oko čije bi se baze napravila kabina. Kontaktirao je više proizvođača kojima je objasnio ideju no nitko nije reagirao. Tada je odlučio stvar kompletno preuzeti u svoje ruke. Moderna rikša, bila je slijedeća ideja. Ni to ne bi bilo OK. Jedina solucija – automobil, no trebalo je ozbiljno zasukati mozgove. Jer kako stvoriti automobil s tako smiješnom cijenom?

Reži, smanji, makni

Kroz razvoj su se pojavljivale razne ideje koje su pak stvarale nove koncepte. Nano tako, uz najjeftinije materijale, koristi recimo jednake kvake za lijeva i desna vrata. Sve što se moglo izbjeći, a što nije nužnost, se izbjeglo. Vijci? I oni koštaju, pa tako Nano primjerice na 12 inčnim naplacima ima njih samo tri. No, da li je previše toga nestalo? Naime, opravdana je sumnja kako bi se Nano u malo jačem sudaru s čvrstom preprekom doslovce raspao. E sad, to ne brine Indijce jer oni se ionako voze na mopedima, a automobilski crash testovi su im sporedna stvar, no trebalo bi. Nano sa svojim 33 KS, 623 ccm dvocilindričnim motorom, smještenim straga ispod sjedala, može razviti brzinu od 105 km/h. Dakle, mnogo više nego što postižu jednostavni mopedi kakvi se ondje mahom koriste.

Ni približno za Europu

Time dolazimo i do mogućeg dolaska u Europu ili druge razvijenije sredine. Nano će osvojiti svijet? Pa pogledajte samo stražnja sjedala koja nemaju naslone za glavu. Već s ovime, odnosno bez toga, Nano dobiva crveno svjetlo. Nadalje, nema ni zračnih jastuka, još jednog sigurnosnog standarda u Europi pa i kod nas. Jeftini materijali na prvi pogled možda izgledaju dobro no prilikom jačeg sudara... Ipak, Tata tvrdi kako je Nano prošao interne crash testove ali isto tako kaže kako Nano neće izlaziti s indijskog tržišta barem iduće tri godine. Naime, primarno je namijenjen za Indiju, brzorastuću ekonomiju i stanovnike koji će napokon imati adekvatno prijevozno sredstvo koje će normalno voziti «čak i po kiši».

Transport skuplji od auta

Ako još uvijek ne gubite nadu i vjerujete u dolazak automobila za svega 12.500 kuna, što je ravno nuli, obratite pažnju i na slijedeće. Spomenuta cijena u Indiji se odnosi na prodavače, dakle krajnji kupac mora platiti dodatni porez. Svemu dodajte i cijenu transporta koja pak nadamašuje samu cijenu automobila(!). I, naravno, automobil još uvijek niti približno ne možete registrirati.

Što kažu veliki igrači?

Stvar je jasna – za Nano u naprednim automobilskim društvima nema šanse, no dobro je da se pojavio. Itekako. Veliki bossovi Volkswagena, Toyote ili GM-a sigurno sa smiješkom čitaju izvještaje o malom indijcu, no, budite uvjereni, taj smiješak je gorak. Jer to i pred njih stavlja novi zadatak, što je za nas svakako dobro. Ranije su VW i Toyota već pokazali svoje vizije malih jeftinih automobila tako da bi se taj proces mogao znatno ubrzati, a vrlo je vjerojatno kako ćemo uskoro ugledati i neke nove projekte. U konačnici to znači kako bi mogli voziti jeftinije male gradske automobile (što većina nas i treba za glavninu potreba), ali za razliku od Nana ne bismo trebali razmišljati o posljedicama mogućeg sudara. Nadalje, dobavljači automobilskih dijelova žele se snažno uključiti u sektor jeftinih vozila. Njemački Bosch, koji je razvio Nanov motor te će proizvoditi 10% komponenata za Nano, kaže kako računa na milijardu eura od prodaje dijelova za takva vozila u 2010. Još jedna zanimljivost za kraj. Što mislite što upravo čine Kinezi? Da, pripremaju kopiju. No, je li i za njih to pretežak zadatak? Pred nama je svakako jedno zanimljivo razdoblje.