Tekst Krunoslav Ćosić

Honda Accord, sada već u osmoj generaciji, doživjela je promjene, s tim da se te promjene ne mogu okarakterizirati velikima, ukoliko usporedimo vanjštinu novog i prethodnog modela. S time će zasigurno biti sretni vlasnici prethodne generacije Accorda, koji nemaju osjećaj kako voze stari automobil. I dalje je dizajn ostao agresivan, sa sportskim štihom, koji u pravilu najviše od svih vozila prati baš Hondu.

Dakle, vanjski je izgled neznatno promijenjen, a uvijek po pravilu gledamo na prednji dio vozila i promjene koje su se dogodile. Prednja i stražnja svjetla nisu više samo pravilno izdužena, nego su promijenila pravilan kut kakav su prije imala. Maska hladnjaka je zadržala slične linije. Unutrašnjost je doživjela kompletan redizajn, okretomjer više nije polukružan, dok je i dalje prisutan velik broj različitih prekidača i gumbića. Uglavnom, sve je čvrsto na dodir, ne čuje se nikakva škripa. Odlična i čvrsta završna obrada.

Udobnost i ugodnost u vožnji

Accord ima nešto tvrđi ovjes, ali nam je istovremeno i ugodan. Turbo dizelski 2.2 motor ima snage, ipak se ispod haube nalazi 150 KS (110 kW), koji daje velik okretni moment od 350 Nm. Kad su potrebna međuubrzanja, Accord jako dobro reagira.

Ipak, motor je nešto glasniji u unutrašnjosti, nego što smo mogli čuti kod recimo Mazde 6, koju smo nedavno vozili. Kao da zvučna izolacija nije onakva kakvu smo očekivali. Ne radi se o velikoj buci, ali smo primijetili kako je izolacija mogla biti malo bolja.

Što se tiče prostora, Accord sa 4726 mm ima dosta mjesta u prednjem dijelu, ali smo nešto više mjesta očekivali na stražnjim sjedištima. Mjesta je moglo biti više ukoliko bi prtljažnik bio nešto manji. Ovako možemo zaključiti kako je prtljažnik solidno velik i prostran, s 465 litara kapaciteta.

Polugice mjenjača i na upravljaču

Vozačka je pozicija dobra, vozač si može prilagoditi upravljač i sjedište. Dok se upravlja vozilom teško je ne pritisnuti neki od velikog broja gumbića koji se nalaze po kokpitu. I dok je potenciometar za glasnoću zvuka nešto manji, gumb za upravljanje funkcijama audio sustava je višestruko veći i ulijeva povjerenje. I stalno traži da ga se koristi.

Nas je najviše privukao upravljač, koji ima standardne gumbiće za audio sustav, pristup putnom računalu (kao opcija nudi se i telefoniranje, odnosno bluetooth), a vrhunac su svakako polugice za mijenjanje brzina. Iako je riječ o automatiku, Honda je na volan smjestila komande za ručno mijenjanje brzina, ali koje su mogle biti i malo veće. Što se tiče promjene brzina, prelazak je ugodan i neprimjetan pri manjem broju okretaja, dok se jedva uočljiva razlika primjećuje tek pri vožnji s visokim brojem okretaja.

Prikaz odabranog moda kretanja se nalazi unutar okretomjera, iako su oznake iscrtane i pored same ručice mjenjača u središnjem dijelu između sjedala. Ipak, prilikom mijenjanja moda mjenjača odabir se ne prikazuje i pored samog mjenjača, nego je potrebno pogledati u instrument ploču i vidjeti u kojem se modu nalazimo.

Iako ovo rješenje djeluje lošije na prvi mah, preciznost mjenjača je vrlo dobra tako da su greške za krivi odabir smjera kretanja zaista minimalne. Tako da nema potrebe za gledanjem u ekran, kako bi se vidjelo da li je odabran dobar mod. Područje oko mjenjača popunjavaju ravne plohe, iza kojih se nalaze pretinci. Mjenjač nudi, osim standardnih P (parking), R (vožnja unatrag), N (neutralni položaj, ler), još i D (standardnu vožnju) i S (Sport vožnju). Jasno, ukoliko se nalazimo u S modu, tada se brzine izmjenjuju nešto kasnije, motor se vrti u većem broju okretaja, a time se naravno povećava i potrošnja.

Vratimo se na kratko na audio sustav i spomenimo jednu vrlo korisnu funkcionalnost, a to je mogućnost kontrole jačine zvuka u odnosu prema brzini kretanja. Odlična stvar, jer nakon smanjivanja brzine neće biti potrebno stišavati audio sustav, kada obično shvatimo da nam je zvuk preglasan. Jasno, smanjila se vanjska buka, a time i potreba za glasnoćom.

Stabilno vozilo

Stabilnost vozila je jako dobra, a međuosovinski razmak 2705 mm.
Tijekom testa potrošnja nam se kretala u prosjeku između 7 i 8 litara, iako je bilo trenutaka kada je potrošnja po gradu bila i 11 litara. Ipak je ovo automatik, ne smijemo zaboraviti. Jasno da bi bolje rješenje bio šesterostupanjski mjenjač, koji bi omogućio i manju potrošnju. S obzirom na zimske uvjete, u kojima smo testirali vozilo, ne iznenađuje nas potrošnja.

Ukoliko se tijekom vožnje počnu koristiti polugice na volanu i prijeđe u manualno mijenjanje brzina (mjenjač ima pet brzina), povratak na automatski moguć je samo promjenom između D i S moda mjenjača.

Hladnoća vs Accord

Ipak, tijekom hladnih tjedan dana, koliko smo se družili s Accordom, nedostajalo nam je topline. Naime, motoru treba desetak minuta prije nego li se dobije topli zrak u putničkoj kabini. S druge strane, VSA sustav (sustav nadzora stabilnosti) se više nego uspješno borio sa stanjem kakvo se nalazilo vani, gdje je temperatura bila ispod nule. Prelazak preko snijega, s punim gasom, nije nikako uspijevao dovesti Accorda u problematičnu situaciju.

Koliko god da smo pritisnuli papučicu gasa, kontrolu nismo uspjeli izgubiti. Odlično za vozače kojima je vožnja po snijegu veliki problem i izaziva strah.

Aluminijski motor

U Hondi Accord se nalazi novi i-DTEC motor obujma 2199 ccm. Radi se o aluminijskom motoru koji je usklađen s Euro 5 normom, što se tiče emisije štetnih plinova. Emisija CO2 iznosi 150 g/km.

Konkurencija u istom segmentu

U ovom segmentu postoji velik broj konkurenata, s kojima se Accord bori za svoje mjesto pod suncem. To su Toyota Avensis, Mazda 6, Citroen C5Volkswagen Passat, Ford Mondeo, Renault Laguna, Peugeot 407…

Konkurencija je zaista velika, a vozila iz ovog segmenta sve su bolja, ali na žalost i skuplja. Accordu, koji košta 251.948 kuna (34.466 eura) možda i ne bismo zamjerili tako visoku cijenu, jer ipak je riječ o dokazano kvalitetnom vozilu, ali smo za te novce očekivali parking senzore, koji su dostupni u najjačem paketu opreme, Executive.

Srednja razina opremljenosti, koju nudi paket Elegance, nudi dobru sigurnosnu opremu i tehnologije koje potpomažu vožnju, a tu su Isofix za dječje sjedalice, naslon za ruku, hlađeni i grijani pretinac, senzori za svjetlo i kišu, tempomat, komande audio sustava na volanu, aluminijski naplatci od 16 inča… Struktura automobila je napravljena od zategnutog 42% čelika koji može disperzirati energiju što dalje od putnika u vozilu, tijekom sudara.

Dodatna oprema

Od dodatnih opcija koje bismo preporučili, ali nisu bile u testiranom vozilu, svakako su bluetooth, automatsko spuštanje retrovizora prilikom vožnje unatrag, Xenon svjetla.
Uz Accord se mogu dobiti i neke od vrlo naprednih tehnologija – recimo tempomat s automatskim održavanjem razmaka od vozila ispred uz pomoć ugrađenog radara u prednjem dijelu vozila.

Sustav za održavanje pravca koristi se kamerom koja prati odstupanje automobila od crte na kolniku (Lane Keeping Assist System). Kamera na automobilu može imati još jednu funkcionalnost, a to je pomoć pri vožnji unatrag.

Od sportaša i family do flotnog vozila

Honda Accord odličan je automobil više srednje klase koji nastavlja tamo gdje je stao prethodnik, a to znači kvaliteta, luksuz i prepoznatljivost na cesti. Uvijek je koketirao između sportaša i limuzine, a takav je i sada. Što znači kako je ovo odlično vozilo i za obitelji, i za one željne sportskog duha (s ubrzanjem ispod 10 sekundi), ali isto tako i dobro poslovno vozilo s velikom krajnjom maksimalnom brzinom od 212 km/h.

Poslovnjacima je najčešće bitno imati automatski mjenjač, a prvi dizelski Accord s automatskim mjenjačem postaje opasna konkurencija i u ovom segmentu tržišta.

Pogledajte video zapis

© VidiAuto.com, 02.2010.